nevidljivi svijet

Svijet koji ne vidimo

Vidljivi i nevidljivi svijet

Traumatičan događaj često otvara vrata percepcije, no, ona se za većinu ljudi otvaraju tek kada se nađu u tako velikoj opasnosti da na­ puštaju materijalnu razinu i prelaze na drugu stranu. Kad se nađete u si­ tuaciji u kojoj je vaš život ugrožen, u vašemu se umu mogu otvoriti vra­ta koja iz svijesti vode u podsvijest. Otvaraju se vrata koja vas iz vidljivo­ ga vode u nevidljivo.

Taj paralelan svijet, koji nazivam nevidljivim svijetom, jednako je stvaran kao i materijalni svijet u kojemu živimo ovdje na Zemlji. Štovi­ še, stvarniji je jer su ljudi ondje duše nesputane egom, emocijama i ve- zanošću za materijalno. Bez tih zamki nema boli pa ljubav, radost i mir tvore divan sklad.

U tom svijetu nema negativnosti, borbe i mržnje; u njemu nema ni­ šta osim ljubavi. U nevidljivom svijetu nemamo emocija, ne mrzimo, ne osjećamo bol, u miru smo sa svime što nas okružuje pa možemo samo

voljeti. To je savršeni svijet, svijet kakvim ga je naš Stvoritelj zamislio, a ja nikada nisam zaboravila pouke koje sam u njemu stekla.

Toga dana na rijeci nakratko sam napustila svoje fizičko tijelo i opa­ zila nevidljivi svijet. No, još nije bilo vrijeme za prelazak na drugu stra­ nu. Vratila sam se. Kada se osvrnem na taj doživljaj, uviđam da je to za­ pravo bio početak moje misije.

Zahvaljujući tom iskustvu, shvatila sam da bismo svi trebali živjeti u nevidljivom svijetu mira i svjetlosti. Na Zemlju smo stigli u tjelesnom obliku kako bismo stekli mudrost i razvijali se prema tom savršenstvu. Mnoge religije o tome govore već četiri tisuće godina, ali im je promak- nula spoznaja da na Zemlju nismo došli patiti već se razvijati. Mi živimo da bismo bili sretni te da bismo davali i primali ljubav. Većina naših pat­nji u sebi nosi i veliku mogućnost učenja i razvoja.

Mi ne umiremo

Najvažnije što sam naučila upoznavši nevidljivi svijet jest spoznaja da smrt ne postoji. Naša fizička tijela prestaju služiti svojoj svrsi, ali naše du­ še nikada ne umiru. One nastavljaju živjeti u nevidljivom svijetu i imaju mogućnost ponovno se vratiti u vidljivi svijet kako bi odradile svoju kar­ mu. Radi tog cilja će se vraćati onoliko puta koliko je potrebno da bi ga ostvarile. Ja nedvojbeno nisam prva koja iznosi tu spoznaju, ali znati to u dubini duše, posjedovati vlastito iskustvo, doista je čudesno! Ta će spoznaja dramatično promijeniti vaš način života. Promijenit će vaše ponašanje prema drugima i utjecati na odluke koje donosite.

Buda

Svjesna sam da mi ta spoznaja pruža osjećaj povezanosti sa svim ljudima i živim bićima koja susretnem. Taj me osjećaj povezanosti prati posvuda – u srži svojega bića znam da je razdvojenost zapravo privid. Ljude ne promatram na temelju njihova fizičkog izgleda, ne razmišljam o tome jesu li bogati ili siromašni, lijepi ili ružni, pristojni ili nepristojni; promatram ih na razini njihovih duša. Kad pogledam nekoga, sposob­ na sam vidjeti njegova sjećanja; opažam njegove radosti i njegove pat- nje, uživljavam se u njih. Znam i da smo na drugoj strani svi braća i ses- tre, a budući da znam i kako smo u svojoj suštini svi mi zapravo ljubav, prema ljudima se ponašam upravo tako – s ljubavlju.

Ja grlim ljude, govorim ih da ih volim, govorim im koliko sam zah­ valna jer su se pojavili u mojem životu. Tako se ponašam prema svima, ne mogu si pomoći! Upoznajem ljude i u njima opažam ljubav i ljepotu.

Vidim dalje od fizičkog tijela i ega, a to im moram reći čak i ako ih prvi put vidim. Neki su ljudi time osupnuti, ali ne onoliko njih koliko možda pretpostavljate. Većina ljudi očajnički želi biti voljena i presretni su kada im kažete i pokažete da su voljeni. Nitko od nas to ne čini u dovoljnoj mjeri. Svi smo mi u svojoj srži čista ljubav. No, usprkos tome, živimo u granicama svojih tijela i gladujemo za onime što u sebi nosimo u neog­ raničenoj količini. Plašimo se pokazati ljubav koja čini našu srž. To je ui­ stinu suludo!

Iako živimo u materijalnom svijetu pet osjetila, u svijetu koji može­ mo čuti, okusiti, dodirnuti, omirisati i vidjeti, to je tek mali dio sveukup­ nosti. Ograničavaju nas naša osjetila i strahovi od vlastite smrti te smrti voljenih osoba. No, nemamo se čega plašiti. Istina je da smo svi mi mnogo više no što mislimo da jesmo; život je mnogo više od osjetilnog svijeta. Ono što u svojim životima smatramo ograničenjima, često su samo prividi koje smo si nametnuli zbog toga što robujemo materijal­ nom svijetu i ne poznajemo svijet energije.

Da biste proširili svoju percepciju, razmislite o gravitaciji. Kad biste mogli poništiti gravitaciju, mogli biste poništiti i smrt fizičkoga tijela. Gra­vitacija postoji samo na Zemlji.(?) Kada je ne bi bilo, otpali bi sa Zemlje i odlebdjeli u svemir. Gravitacija utječe na gustoću tvari, a budući da se naša tijela sastoje od tvari, gravitacija izaziva slabljenje i starenje tijela. Kada biste dvadeset godina živjeli u prostoru između Zemlje i Mjeseca, ne biste ostarjeli.(?) U svemiru nema gravitacije(?) ni starenja pa tijelo, onda, ne može oslabjeti i umrijeti. Kada ne bismo živjeli na Zemlji, već u svemiru, život bismo poimali potpuno drugačije. Iz vlastitog bismo iskust­va znali da smrt fizičkog tijela nije ništa drugo doli privid!

Izvor: Carmen Harra